STRAH, LJUBAV I VELICANJE KROZ PRIZMU ŠIRKA
Ostale stvari koje poništavaju tevhid i izvode iz vjere.
Lijepo mišljenje o Allahu je jedan od zahtjeva tevhida, a suprotno tome, loše mišljenje o Allahu poništava tevhid i izvodi covjeka iz Islama. Allah, dž.š., je opisao munafike da oni misle o Allahu ono što nije istina i kaže: "Misleci o Allahu ono što nije istina, kao što pagani misle, i govoreci: "Gdje je pobjeda koja nam je obecana?"Reci: "O svemu odlucuje samo Allah!" (Prijevod znacenja - Ali Imran, 154.)
Mnogi ljudi loše misle o Allahu i misle o Allahu ono što nije istina, u onome što je vezano za njih, njihov život i što je vezano za druge, osim onih kojima se Allah smilovao i koji su istinski spoznali Allaha, Njegova imena i svojstva i svekoliku mudrost u svemu što je stvorio i odredio.
Onaj ko misli da je Allah ljude ostavio prepuštene samima sebi, neovisne i iskljucene iz Allahove naredbe i zabrane i da im nije slao poslanike i objavio knjige, vec da ih je ostavio poput stoke - on o Allahu loše misli.
Onaj ko misli da je vjerovanje u sve ono što je Allah o Sebi rekao u Kur'anu od Njegovih svojstava i djela na osnovu vanjskog znacenja bez ikakvog tumacenja, da je to neistina, i poistovjecivanje Allaha sa stvorenjima i ostavljanje istine, i da Allahova svojstva predstavljaju daleke simbole koji aludiraju i ukazuju na nešto tajanstveno i koja imaju dvosmisleno znacenje: taj o Allahu loše misli. I Allah preko Svojih uzvišenih svojstava želi da ljudi napregnu svoje mozgove i svoju pamet kroz tumacenje Allahovog govora po svom mišljenju i nahodenju, koje u stvari znaci mijenjanje Allahovih rijeci i njihovo izbacivanje sa njihovih mjesta - taj o Allahu loše misli. Ako takav kaže da Allah, dž.š., nije u mogucnosti da objasni istinu jasnim i svakom shvatljivim izrazom taj pripisuje Allahu nemoc i loše misli o Allahu. Ako kaže da je Allah svemocan, ali i pored toga nije objasnio istinu na jasan nacin vec se njegove rijeci mogu dvosmisleno tumaciti sa stalnom mogucnošcu upadanja u grešku u vjerovanju, zbog pogrešnog tumacenja, taj o Allahovoj mudrosti i milosti - loše misli. (Vidjeti Zadul-mead od Ibnul-Kajjima)
Obaveza je svakog muslimana da izražava dužno poštovanje prema Allahovoj knjizi, Kur'anu, sunnetu Njegovog poslanika, Muhammeda , a.s., i islamskim ucenjacima (ulemi) i da upozna propis vezan za ismijavanje i izigravanje sa Allahom, dž.š., Islamom, Kur'anom, Poslanikom, a.s., itd. jer onaj ko se izigrava sa bilo cime od islamskih svetinja on cini kufr - nevjerstvo i izlazi iz Islama.
Bilježi Ibn Džerir i drugi od Ibn Omera, Muhammeda ibn Ka'ba, Zejda ibn Eslema i Katade, da je povod objave ovog ajeta bio slucaj sa jednim od munafika koji je o pohodu na Tebuku rekao: "Nismo vidjeli ljude slicne ovim isposnicima, a da su veci proždrljivci i lašci i vece kukavice od njih.", (aludirajuci na Allahovog Poslanika a.s. i njegove ashabe). Na to mu je Avf ibn Malik rekao: "Slagao si i ti si munafik. Obavijesticu Allahovog Poslanika o ovome.” I otišao je Avf Allahovom Poslaniku, a.s., da ga obavijesti, ali ga je Objava pretekla (Allah je vec bio objavio ovaj ajet i obavijestio Svog Poslanika o tome). Došao je nakon toga ovaj covjek Allahovom Poslaniku govoreci: "O Allahov Poslanice, mi smo se samo zabavljali i razgovarali da bi ubili dosadu i skratili vrijeme.”
A Muhammed, a.s., mu je ucio ovaj ajet: "Zar Allahu i rijecima Njegovim i Poslaniku Njegovom da se rugate? Ne pravdajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.” Kaže šejh Muhammed ibn Abdul-Vehhab: " Što se tice jasnih rijeci ili govora koji znaci ruganje i ismijavanje, to je ono što je spomenuto u ovom dogadaju i sl. tome. A što se tice djela koje znaci izigravanje sa Islamom i njegovim propisima, to je podizanje usana ili plaženje jezika ili namigivanje okom, kao znak ismijavanja, kod spominjanja namaza ili zekata i slicno, pa kad je tako sa ovim islamskim propisima, pa kako je tek sa tevhidom. U izigravanje i ismijavanje slicno ovom spada i izigravanje sa sunetom Allahovog Poslanika a.s., kao što je izigravanje sa puštanjem brade i potkresivanjem brkova, izigravanje sa nikabom, misvakom, izigravanje sa naredivanjem dobra i zabranjivanjem zla itd. U izigravanje spada i omalovažavanje islamskog šerijata opisujuci ga prevazidenim, nedostatnim za ovo vrijeme i smatrajuci njegove propise i kazne surovim i okrutnim.
Postoje mnogobrojne stvari koje su na stepenu izmedu velikog i malog širka koje praktikuju i cine mnogi ljudi, a nespojive su sa cistom islamskom akidom i koje mute i prljaju njenu cistotu. Ove stvari najviše praktikuju obicne muslimanske mase, koje ne poznaju islamsku akidu i koje se slijepo povode za zabludjelim, pokvarenim i samozvanim ucenjacima, koji su skrenuli sa ispravne staze i postali šejtanovi sljedbenici kome se potpuno pokoravaju i izvršavaju njegove naredbe, zavodeci i obmanjujuci na taj nacin i druge ljude.
Ovo djelo spada u djela džahilijjeta i paganizma i ubraja se u mali širk koji vodi ka velikom širku, zavisno od toga kako se doticna osoba odnosi prema tome i koliko vjeruje u takve stvari.
Ovo je još jedan od dokaza koji govore o važnosti islamske akide i njenog upoznavanja i izgradnja života na njenim temeljima. Musliman koji dobro poznaje Islam i živi i radi po njemu, nece nikada zapasti u ovakvo stanje. Njegov jedini oslonac i utocište je Allah, dž.š., Gospodar svih svjetova. On je svjestan da mu se ne može desiti ništa bez Allahove volje i odredbe i da mu nikakvi zli duhovi, niti džini, niti šejtan, a ni ljudi ne mogu nanijeti zlo ako to Allah nece, niti mu mogu priskrbiti korist, ako to Allah nije odredio.
2. Vješanje hamajlija, zapisa i talismana
Begavi u djelu "Šerhu-s-sunne" navodi rijeci Imama Malika, koji kaže da je Allahov Poslanik, a.s., naredio skidanje ogrlica sa deva, zbog toga što su ih ljudi stavljali kao zaštitu od uroka oka i smatrali su da te ogrlice cuvaju životinje od bolesti. Zato je to Resul, a.s., zabranio, objasnivši da ništa ne može sprijeciti Allahovu odredbu.
3. Sihr
Sihrom se naziva i u sihr ulaze amuleti, zapisi, odredene vrste govora, te neke vrste lijekova i droga. Posljedica sihra je negativan trag na srce i tijelo. On prouzrokuje bolest tijela, a takoder uzrok je teškim duševnim stanjima i poremecajima koja mogu izazvati ubistvo, razvod braka i slicno.
U drugom ajetu Allah, dž.š., kaže: "Sihirbaz nece uspjeti ma gdje došao." (Prijevod znacenja - Taha, 69.) Islamska ulema je složna da se sahir (onaj ko se bavi sihrom) ubija (važi za islamsku državu). Muhammed, a.s., je u mnogim hadisima upozorio na opasnost i pogubnost sihra.